18. stoljeće
kovanje, željezo; brušenje, rožina; graviranje, mjed
duljina – 96 cm
inv. br. GMB 17041
Naziv karabela poljskog je podrijetla, koristi se još od kraja 15. stoljeća, a uvriježio se tijekom 18. stoljeća za sablje (bilo osmanske bilo kršćanske) s prepoznatljivom drškom čija je glavica u obliku glave ptice. Karabela je oblikovana po uzoru na turske sablje 16. stoljeća, a na mjestu gdje završava hvatište šake nalazi se mali kljun kako bi spriječio klizanje šake s oružja, što daje karabeli prepoznatljiv oblik. Drška se izrađivala od crnog roga, pričvršćena na trn sječiva zakovicama. Tijekom 17. stoljeća postala je najčešći oblik sablje, a zanimljivo je da su je europski narodi usvojivši je, koristili dulje nego Osmanlije, u kasnijem razdoblju kao raskošno plemićko oružje. Karabela je, može se reći, srodna nizu oružja koje originalno potječe s prostora Kavkaza, Perzije, Afganistana te srednje Azije. Na prostoru Hrvatske sačuvan je velik broj karabela borbenog tipa, što govori o velikoj rasprostranjenosti i dugovječnosti tog oružja. Ovakav tip sablje činio je između ostaloga i dio naoružanja pripadnika specijalne postrojbe baruna Trenka (Trenkovih pandura), uz pušku, dva para pištolja (kubure) te handžar (dugi nož). Ovdje predstavljena karabela nalazi se u fundusu Gradskog muzeja Bjelovar.
Mario Jalšovec, Povijesni odjel
