Motiv lava poznat je još iz mlađeg paleolitika (oko 30.000 g. pr. Kr.), a upečatljivim primjercima umjetnosti tog doba pripada oko 30 cm visoka figurica žene s lavljom glavom izrađena od bjelokosti mamuta te pronađena u jednoj špilji u njemačkoj pokrajini Baden-Würtemberg.
Lav je simbol moći i najviše vlasti, simbol sunca i zlata, prodorne moći svjetlosti i riječi. U starom Egiptu je poistovjećivan s bogom sunca Ra.
Grčka mitologija poznaje ga kao dijete Ortra i Ehidne te brata još jednog čudovišta, Sfinge iz Tebe. Odgojila ga je božica Hera te poslala u okolicu Nemeje gdje je postao strah i trepet. Nitko mu nije mogao ništa jer je imao neprobojnu kožu te ga je uspio ubiti tek Herkul, koji ga je u međusobnom hrvanju zadavio.
U mnogim je kulturama lav zauzeo položaj kralja životinja, za kojeg se smatra da ga je dobio temeljem jedne ranokršćanske knjige o životinjskoj simbolici te odigrao veliku ulogu na zapadnjačku kulturu. U budizmu lavovi predstavljaju mudrost, napredak, blagostanje i prosvjetljenje dok islam na njih gleda kao na provjerenu zaštitu od zla. Lav je i izuzetno moćan simbol u Feng Shui-u, gdje su posebno cijenjeni tzv. «foo dogs» lavovi, koji su zaduženi za čuvanje ulaznih vrata kako obiteljskih domova, tako i budističkih hramova.
Kao simbol moći, lav je i simbol pravde: odatle lavovi Salomonova prijestolja, prijestolja francuskih kraljeva te srednjovjekovnih biskupa. Fascinacija lavovima najbolje se odražava u heraldici, gdje ga nalazimo u mnogim grbovima gradova i pokrajina (Hessen, Zurich, Akvitanija, Crna Gora) te grbovima velikaških obitelji (Habsburgovci i dr.).
Lav je i simbol Krista-Suca, a kada drži knjigu ili svitak, simbol je Krista-Iscjeljitelja. Promatran tako, lav je i amblem evanđelista sv. Marka. Lav Juda, koji se spominje u cijeloj Bibliji sve od Postanka, uzdiže se u Kristovu osobu. Taj Lav iz Judina plemena, kaže Otkrivenje, pobijedio je da bi otvorio knjigu i njezinih sedam pečata. Lav je i simbol Krista – Gospodara života jer srednjovjekovni bestijariji navode kako se lavići rađaju mrtvi, a oživljavaju nakon tri dana, tek kad ih lav zagrije svojim dahom. U srednjovjekovnoj ikonografiji, glava i prednji dio lava odgovaraju božanskoj naravi Kristovoj, dok stražnji dio – koji čini suprotnost prednjem dijelu zbog svoje relativne slabosti – odgovara naravi čovjekovoj.
Figura lava iz Gudovca predstavlja akroterij (kiparski oblikovani samostalni ukras) na vrhu kaljeve peći te odgovara navedenom kršćanskom simbolizmu.
Pripremio Goran Jakovljević, muzejski savjetnik, Arheološki odjel
